Naš život bez tebe
ponedjeljak, 31.03.2014.
Nikada više
Nikada više, Boki moj,
radosti u našoj kući,
odnese sreću u raj svoj,
k nama ne želi nitko ni ući.
Svi se boje bola i tuge,
a ja im ga ne bih dala,
od kad' si poletio iznad duge,
nema smijeha, nema šala.
Osmjeh je umro, s tobom ode
a ti si se smijao, danju i noću
čekamo da dođeš u pohode,
makar u snu prekineš samoću.
Da se majka barem u snu smije,
da joj još jednom srce poskoči,
da se hladna kuća zagrije,
da vidim tvoje zelene oči.
Tvoja mama
| < | ožujak, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.