Naš život bez tebe

petak, 21.03.2014.

Kako dalje ...

Ima li netko formulu neku da mi kaže, da se nađe,
kako se živi, kako diše, nakon svega što me snađe.
Ja više ne živim, životom ovo ne može se zvati,
ništa ne želim imati više, nikada neće da se vrati.
Nikada više života moga koji sam nekada imala,
bila je obitelj, bila je sreća, to sve je što sam znala.
Kako dalje koračati kroz život, kako kad sve je palo,
kako u srce donijeti radost, nema je više sve je stalo.
Rana je na srcu velika poput najvećeg oceana,
nastala samo u jednoj sekundi, jednog ljetnog dana.
Odnese sine sve iz kuće naše, odnese radost i sreću,
nikada više u kući ovoj ja radosti vidjeti neću.
Ja samo još jednu želju imam, veliku do neba,
da čim prije k tebi dođem, to je sve što mi treba.
U noćima ovim, pustim i tihim, dok sjedim i pišem,
očekujem tebe da se javiš, jecaj me guši i jedva dišem.
Ne ljuti se sine na majku svoju, ti znaš koliko te volim,
danima, noćima, da k tebi krenem Boga molim.
mama

21.03.2014. u 17:39 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi