Ima li netko formulu neku da mi kaže, da se nađe,
kako se živi, kako diše, nakon svega što me snađe.
Ja više ne živim, životom ovo ne može se zvati,
ništa ne želim imati više, nikada neće da se vrati.
Nikada više života moga koji sam nekada imala,
bila je obitelj, bila je sreća, to sve je što sam znala.
Kako dalje koračati kroz život, kako kad sve je palo,
kako u srce donijeti radost, nema je više sve je stalo.
Rana je na srcu velika poput najvećeg oceana,
nastala samo u jednoj sekundi, jednog ljetnog dana.
Odnese sine sve iz kuće naše, odnese radost i sreću,
nikada više u kući ovoj ja radosti vidjeti neću.
Ja samo još jednu želju imam, veliku do neba,
da čim prije k tebi dođem, to je sve što mi treba.
U noćima ovim, pustim i tihim, dok sjedim i pišem,
očekujem tebe da se javiš, jecaj me guši i jedva dišem.
Ne ljuti se sine na majku svoju, ti znaš koliko te volim,
danima, noćima, da k tebi krenem Boga molim.
mama
Post je objavljen 21.03.2014. u 17:39 sati.