Naš život bez tebe

nedjelja, 16.03.2014.

Proljeće stiže u našu dolinu,
sunce se rađa u jutro rano.
Ne vidi nitko moju tišinu,
ni bol, ni tugu što mi je dano.
Ljudima drugim sve je isto,
njihovi dani su puni radosti.
Ne vidi nitko srce čisto,
koje tone u tuzi i žalosti...
Tako želim sine, moja tugo,
da proljeća novog k tebi dođem.
Samo da ne bude predugo,
da konačno k tebi pođem.
To je sve što želim sada,
poći k tebi, zagrliti te snažno.
To je sve čemu se duša nada,
ostalo ništa nije važno.
Samo to te sada molim,
moje proljeće to više nije.
Znaš koliko te snažno volim,
ovo sunce mene ne grije.
Tvoja mama

16.03.2014. u 21:41 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi