Proljeće stiže u našu dolinu,
sunce se rađa u jutro rano.
Ne vidi nitko moju tišinu,
ni bol, ni tugu što mi je dano.
Ljudima drugim sve je isto,
njihovi dani su puni radosti.
Ne vidi nitko srce čisto,
koje tone u tuzi i žalosti...
Tako želim sine, moja tugo,
da proljeća novog k tebi dođem.
Samo da ne bude predugo,
da konačno k tebi pođem.
To je sve što želim sada,
poći k tebi, zagrliti te snažno.
To je sve čemu se duša nada,
ostalo ništa nije važno.
Samo to te sada molim,
moje proljeće to više nije.
Znaš koliko te snažno volim,
ovo sunce mene ne grije.
Tvoja mama
Post je objavljen 16.03.2014. u 21:41 sati.