Naš život bez tebe

nedjelja, 02.03.2014.

Sedam mjeseci

Još jedna ponoć prođe,
subota večer, majka čeka.
Kao nekada sina da dođe,
nakon izlaska u jutra neka.
Uzalud majka očekuje zvuk,
nada se, a zna da nema nade.
Bolna tišina pretvorila se u muk,
u ljetni sumrak netko ga ukrade.
Odnese majci svu radost i snove,
ni sada ne zna ni tko, ni zašto.
Čeka majka, još uvijek sina zove,
nada se u noćima da nešto javi.
Kao nekada poruku da šalje,
u jutro rano dok s društvom slavi.
Ne brini mama, ja sam tu...
dolazim za pola sata,
ništa ne brini...imam dva brata.
Dok njih imam, ja imam sve,
tako napisa sine ti...
braća su imala tebe,
a ti njih ostavi.

02.03.2014. u 01:10 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< ožujak, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi