Još jedna ponoć prođe,
subota večer, majka čeka.
Kao nekada sina da dođe,
nakon izlaska u jutra neka.
Uzalud majka očekuje zvuk,
nada se, a zna da nema nade.
Bolna tišina pretvorila se u muk,
u ljetni sumrak netko ga ukrade.
Odnese majci svu radost i snove,
ni sada ne zna ni tko, ni zašto.
Čeka majka, još uvijek sina zove,
nada se u noćima da nešto javi.
Kao nekada poruku da šalje,
u jutro rano dok s društvom slavi.
Ne brini mama, ja sam tu...
dolazim za pola sata,
ništa ne brini...imam dva brata.
Dok njih imam, ja imam sve,
tako napisa sine ti...
braća su imala tebe,
a ti njih ostavi.
Post je objavljen 02.03.2014. u 01:10 sati.