Naš život bez tebe

subota, 22.02.2014.

Prođe još jedan petak

Prošao je sine, još jedan u nizu. Ne znam više, ne brojim ih. Ni za to više snage nemam, ne može se nabrojati te dane, sate, minute i sekunde bez tebe. Teško je sine, svaki dan je duži, teži, bolniji. Ja kao trebam biti jaka i hrabra, ja kao trebam držati obitelj na okupu, ja kao trebam pokazati čvrstinu. Kako je to ljudima lako izgovoriti, kako je lako dati savjet ti moraš, ti možeš. Svi nešto od mene očekuju, ja baš ništa, ni od sebe ni od drugih. Što bih zapravo i trebala očekivati, ništa...nemam što. Svijet je postao jedna obična kaotična masa u kojoj više niti nema smisla postojanja. Smisao mog postojanja je postojao dok sam imala vas na okupu, sada je to nešto što se rasulo u prašini svemira. Ja u toj prašini tražim dio tebe, da dotaknem, zagrlim, kažem nedostaješ. Moj život je sada postao nešto što je promijenjeno iz bitka, iz bitka bezsmisla...a ja vjerujem. Da, vjerujem da si tamo, da me čekaš, da si sretan sa svojom vojskom anđela i da ćeš doći po mene kada bude trenutak. Do tada će mama svoj život morati živjeti tu. U svojoj patnji, svojim sjećanjima na neki lijep i sretan život, u nadi susreta u vječnosti. Do tada leti ovaj naš nevidljivi lepršavi u visine.

<	veljača, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)