Marketing
Prođe još jedan petak
Prošao je sine, još jedan u nizu. Ne znam više, ne brojim ih. Ni za to više snage nemam, ne može se nabrojati te dane, sate, minute i sekunde bez tebe. Teško je sine, svaki dan je duži, teži, bolniji. Ja kao trebam biti jaka i hrabra, ja kao trebam držati obitelj na okupu, ja kao trebam pokazati čvrstinu. Kako je to ljudima lako izgovoriti, kako je lako dati savjet ti moraš, ti možeš. Svi nešto od mene očekuju, ja baš ništa, ni od sebe ni od drugih. Što bih zapravo i trebala očekivati, ništa...nemam što. Svijet je postao jedna obična kaotična masa u kojoj više niti nema smisla postojanja. Smisao mog postojanja je postojao dok sam imala vas na okupu, sada je to nešto što se rasulo u prašini svemira. Ja u toj prašini tražim dio tebe, da dotaknem, zagrlim, kažem nedostaješ. Moj život je sada postao nešto što je promijenjeno iz bitka, iz bitka bezsmisla...a ja vjerujem. Da, vjerujem da si tamo, da me čekaš, da si sretan sa svojom vojskom anđela i da ćeš doći po mene kada bude trenutak. Do tada će mama svoj život morati živjeti tu. U svojoj patnji, svojim sjećanjima na neki lijep i sretan život, u nadi susreta u vječnosti. Do tada leti ovaj naš nevidljivi lepršavi u visine.
Post je objavljen 22.02.2014. u 00:42 sati.