Naš život bez tebe

subota, 01.02.2014.

Rado bih ti napisala nešto lijepo, pa ću pokušati. Pokušati ću prizvati neka lijepa sjećanja, dane kada si donosio radost i veselje u našu kuću, zbijao šale i smijao se na sav glas. Kako mi je žao što sam te nekada pokušavala umiriti, što ti nisam pustila da se glupiraš još više, da mi ostane u sjećanju što više tvojih nepodopština. Ostale su samo slike i sjećanja, to mi nitko ne može uzeti. Sjećanje na sretne dane, tvog načina komunikacije, radosti, biti na usluzi svima i u svako vrijeme. Ne znam, ali čini mi se da su te mnogi već zaboravili, a znam da si za prijatelje bio spreman u vodu i vatru. Samo, to je život, sve se zaboravlja, samo mama pamti, samo mama pati. Znaš, ja sada imam jedan drugi i drugačiji život...neke stvari ne mogu promijeniti, ali neke moram ako se želim pomaknuti. Posložila sam u glavi neke stvari i vjerujem da je to za mene jedino ispravno rješenje u ovom trenutku. Jednostavno to trebam učiniti, jer na ovaj način ne mogu koraka naprijed. Nadam se da ću uspjeti, a ti ćeš biti u maminom srcu gdje god ja bila, uvijek će ovaj naš nevidljivi, lepršavi letjeti put neba, sve do susreta s tobom.

01.02.2014. u 20:54 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2014 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28    

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi