Marketing
Rado bih ti napisala nešto lijepo, pa ću pokušati. Pokušati ću prizvati neka lijepa sjećanja, dane kada si donosio radost i veselje u našu kuću, zbijao šale i smijao se na sav glas. Kako mi je žao što sam te nekada pokušavala umiriti, što ti nisam pustila da se glupiraš još više, da mi ostane u sjećanju što više tvojih nepodopština. Ostale su samo slike i sjećanja, to mi nitko ne može uzeti. Sjećanje na sretne dane, tvog načina komunikacije, radosti, biti na usluzi svima i u svako vrijeme. Ne znam, ali čini mi se da su te mnogi već zaboravili, a znam da si za prijatelje bio spreman u vodu i vatru. Samo, to je život, sve se zaboravlja, samo mama pamti, samo mama pati. Znaš, ja sada imam jedan drugi i drugačiji život...neke stvari ne mogu promijeniti, ali neke moram ako se želim pomaknuti. Posložila sam u glavi neke stvari i vjerujem da je to za mene jedino ispravno rješenje u ovom trenutku. Jednostavno to trebam učiniti, jer na ovaj način ne mogu koraka naprijed. Nadam se da ću uspjeti, a ti ćeš biti u maminom srcu gdje god ja bila, uvijek će ovaj naš nevidljivi, lepršavi letjeti put neba, sve do susreta s tobom.
Post je objavljen 01.02.2014. u 20:54 sati.