Naš život bez tebe
utorak, 28.01.2014.
...
Što da ti kažem sine moj, da ne povrijedim tebe, sebe, sve oko sebe. Ništa ne valja, ništa ne ide...sve je iz naše kuće otišlo s tobom. Dok si ti bio tu sve smo rješavali bez problema, sada ih je najednom nastalo toliko da ja ne znam kako naprijed. Ja to ne znam nositi više. Moja duša, razum, tijelo...sve se umorilo. Ja sam postala nešto što ne poznajem, ovo više nije ona tvoja mama. Mama koja je nosila osmjeh na licu usprkos nedaćama života, ništa mene nije moglo tako lako zaustaviti. Ja znam da ti želiš da ja idem dalje, ali ja ne znam kako. Što god krenem, što god započnem, jednostavno ne ide. Ja sam u zadnje vrijeme doživjela toliko okrutnosti da zapravo ne želim izići iz kuće. Neka im bude ovaj pokvareni svijet, neka im bude sreća, veselje, zavist, tračanje. neka im bude, samo neka mene mimoiđe. Ovako u kući, bez kontakta s ostatkom svijeta sam mirna. Imam tatu, Mišela, Ivana, Jana i Martinu. Ne treba mi sada nitko više, samo ova moja tužna obitelj i ti. Ti koji si tako daleko, a tako blizu. Živiš ti sine u majčinom srcu, u majčinim mislima. Sjetila sam se danas tvog prvog rođendana kojeg si u bolnici dočekao, sjećam se tvojih prvih koraka i radosti zbog njih, jer sam mislila da nikada prohodati nećeš. Tvojih upala uha, tvojih temperatura, zvanja doktorice u ponoć, mojih strahova. I onda netko kaže da majka može preboljeti, da majka može zaboraviti. Nikada sine, gdje god bila, što god radila ti ćeš živjeti samnom do zadnjeg mog udaha. Javiti ću ti se povremeno ovdje, moram jednostavno moram. Neka pričaju ljudi svoje priče, neka se bave mojim životom i dalje. Ja ću i dalje slati u nebeske visine onaj naš lepršavi, nevidljivi, najnježniji zagrljaj koji postoji među anđelima. Volim te sine, silno mi nedostaješ...
| < | siječanj, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.