Bilo je jedno dijete milo,
došlo, ostavilo trag ljubavi.
Najednom ga više nije bilo,
odnese ljubav, tuga preplavi.
Čežnja u srcu mira neda,
majka sa stalno nada.
Očima tuge u nebo gleda
i pita, gdje si sine sada?
Letiš li iznad doline svoje,
koju si volio poput majke.
Ima li tamo društvo tvoje,
živiš li u svijetu ko' iz bajke.
Kada bi majka tajne znala
za mrvicu utjehe život bi dala.
mama
< | siječanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.