Znaš, iako ti ne pišem ovih dana stalno mislim na tebe. Odnio si sve sa sobom iz naše kuće. S tobom je otišao naš život, sreća radost...ne može to nitko razumjeti. Ja sada vodim svoju posljednju bitku...ili ću se izboriti ili izgubiti. Kako god bude ja ću to prihvatiti. Jednostavno ne ide više ovako, nešto se mora promijeniti kako god bilo. U mojim si mislima dan i noć, nosit ću te u svom srcu dok god bude kucalo. Volim te neizmjernom majčinskom ljubavlju i šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.
< | siječanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.