Naš život bez tebe

četvrtak, 09.01.2014.

...

Teško je, jako je teško doživljavati i proživljavati tragedije i nevolje jednu za drugom. Nisam se nimalo oporavila od tvog odlaska, od gubitka trećine srca...a novi šok me ponovo snađe. Dobro je sine, dobro je...preživjela sam, kako se osjećam to samo ja znam. Što se događa, zašto se događa, iz kojih razloga, ja ne znam. Ovoliko tuge, boli, nedaća, štete ne može se preživjeti bez posljedica na zdravlje. Ja zapravo uopće ne znam kako funkcioniram...pojma nemam kako izgledam niti izvana, niti iznutra. Znam da uz sve što me snašlo, doživljavam i poniženja od ljudi, suradnika, poznanika i čak nekih za koje sam mislila da mi nikada naudili nebi. Vidiš, mamina naivnost nikada izčeznula nije...samo ljudi ne znaju da naivnost nije nedostatak inteligencije i razuma, već je isključivo iz nutrine nečije osobnosti...nekoga tko ne čini zlo drugima, pa s toga ne očekuje da ga rade njemu. Međutim, ja bih okrenula onu izreku: koga ti kruhom, on tebe kamenom. Barem mene ovih dana obasiplju i drvljem i kamenjem, ali nema veze, ne može to mene ubiti...kad nisam umrla od tuge, onda od ovoga isto neću. Ti sve znaš, sve vidiš...zato neću više ništa reći osim da ti šaljem onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine.

<	siječanj, 2014					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)