Sine moj, evo su mi stigle skice od kameno klesara kako bi tvoja kuća trebala izgledati. Znaš, s obzirom da si ti bio svoj, drugačiji i tvoja kuća mora biti malo drugačija. Mama zna što bi ti sebi odabrao da možeš reći, a čini mi se da upravo sam sebi to odabireš, jer znam što ti se sviđa. Pa kad ne mogu drugo ništa više za tebe činiti, onda barem ovo neka bude nešto što će biti u skladu s tvojim životom, osobnošću, mladošću. Ja znam da će ti se sviđati taj spomen na tvoj život na Zemlji. Znam da to sada nema nikakav poseban značaj, jer ti si tamo među anđelima, ali ja sam tu i moram otići tamo gdje smo položili tvoje tijelo, da se pomolim, da ti upalim svjetlo, da ti donesem poneki cvjetić i popričam s tobom. Neki su čak i zabrinuti za moje duševno zdravlje, zbog toga što tako često idem k tebi, što s tobom razgovaram. Nemaju oni pojma moj Boris o životu, bolu, tuzi...o ničemu. Bolje ime je da šute dok ne znaju što znači izgubiti dijete...mladića u cvijetu mladosti. Pitala bih ja onda za duševno zdravlje i kako nose svoju bol. Ja imam svoj put i znam kako po njemu koračam, ne treba nitko o tome brinuti, jer u konačnici neće brinuti o meni nikada...a Bog im neće dopustiti da se naslađuju s tim da sam "prolupala". Moj put u vjeri i nadi za susretom u vječnosti je jedini i ispravni put i znam da to čuva moju dušu, tijelo i razum od propasti. Eto sine...toliko za danas...volim te, silno te volim, nedostaješ mi i šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u visine
.
< | siječanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.