Naš život bez tebe

petak, 27.12.2013.

21 petak

O Bože moj, evo sam ti napisala pismo i sve izgubila. Danas mi je jedan od onih dana kada bi bilo najbolje da ne postojim. Toliko sam bolesna da sam sama sebi odveć, ne mogu se pomaknuti koliko me boli i pomiješale su mi se sve emocije koje uopće jedan čovjek imati od nemoći, tuge, bijesa, jada i da ti ne nabrajam. Došla je pošta u vezi s tvojom nesrećom...početak nečega čega se jako bojim. Bojim se svega što ću još morati proživjeti, slušati...jednostavno poželim nestati. Neda mi se...baš ništa više...gubim svoju životnu energiju...čini mi se da kopnim iz dana u dan. Umorila sam se od ove tuge u srcu...jer dobro znam da nikada otoći neće, sve dok se pokraj tebe ne smirim. Znaš, dok plačem...bude mi nekakvo trenutno olakšanje, a ovih dana sam otupila, ni plakati nisam mogla...jednostavno sam zanijemila oko ovih blagdana. Nema se što reći...kako dalje koračati kroz život, kad je to sve samo život nije. Nedostaješ sine moj, boli ta grozna spoznaja da si bio na pragu života i da ti je u sekundi prekinut, u samo jednoj sekundi. Volim te i šaljem ti onaj naš lepršavi u visine.

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)