Naš život bez tebe

nedjelja, 22.12.2013.

...

Svaki dan smo bliže Božiću...svi se pripremaju i raduju, pjevaju Božićne pjesme, peku kolače kao što je i tvoja mama radila do ove godine. Što sada da radim? Ne mogu, jednostavno ne mogu...niti spremati, niti se radovati, tuga u srcu je prevelika, ogromna. Jedini nakit u našoj kući je svijeća koja gori od kada si otišao. Ništa drugo ni na Božić neće krasiti našu kuću. Nema bora, nema lampica...samo svijeća koja tebi svjetlo nosi...kojom grijem tvoju dušu da joj ne bude hladno, da osjeti koliko te volim, koliko mi nedostaješ u svakom trenutku života moga. Sine moj mili, stalno propitujem zbog čega me je snašla ova tužna sudbina koja mi je cijeli život srušila u sekundi. Sve zbog čega sam živjela, zbog čega sam se radovala je nestalo u samo jednoj sekundi i obilježilo moje srce zauvijek. Pečat bola i tuge, pečat patnje i stradanja. Nikada više ništa neće biti isto, tvoj odlazak ostavio je u našoj obitelji ogromnu pustoš. Iz dana u dan sve više osjetimo tvoj odlazak, nema više smijeha u našoj kući...nema živahnosti, nema galame...kao da smo umrli s tobom. Vjerovatno i jesmo u nekom smislu, jer nikada više nećemo biti obitelj koja smo bila. Volim te sunce moje, volim te rano moja...šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u nebeske visine.

22.12.2013. u 23:13 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi