Marketing
...
Svaki dan smo bliže Božiću...svi se pripremaju i raduju, pjevaju Božićne pjesme, peku kolače kao što je i tvoja mama radila do ove godine. Što sada da radim? Ne mogu, jednostavno ne mogu...niti spremati, niti se radovati, tuga u srcu je prevelika, ogromna. Jedini nakit u našoj kući je svijeća koja gori od kada si otišao. Ništa drugo ni na Božić neće krasiti našu kuću. Nema bora, nema lampica...samo svijeća koja tebi svjetlo nosi...kojom grijem tvoju dušu da joj ne bude hladno, da osjeti koliko te volim, koliko mi nedostaješ u svakom trenutku života moga. Sine moj mili, stalno propitujem zbog čega me je snašla ova tužna sudbina koja mi je cijeli život srušila u sekundi. Sve zbog čega sam živjela, zbog čega sam se radovala je nestalo u samo jednoj sekundi i obilježilo moje srce zauvijek. Pečat bola i tuge, pečat patnje i stradanja. Nikada više ništa neće biti isto, tvoj odlazak ostavio je u našoj obitelji ogromnu pustoš. Iz dana u dan sve više osjetimo tvoj odlazak, nema više smijeha u našoj kući...nema živahnosti, nema galame...kao da smo umrli s tobom. Vjerovatno i jesmo u nekom smislu, jer nikada više nećemo biti obitelj koja smo bila. Volim te sunce moje, volim te rano moja...šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u nebeske visine.
Post je objavljen 22.12.2013. u 23:13 sati.