Naš život bez tebe
utorak, 17.12.2013.
Ako te nekad pitaju za mene majko,
reci im da sam dobro, neka ne brinu.
Ovdje vječno sija sunce jarko,
svjetlost svoju šalje u vašu nizinu.
Ti tuguješ majko, a nemoj suze liti,
tvoj sin živi u drugom svijetu.
Jednom ćeš opet samnom biti,
na ovom vječno sjajnom planetu.
I svima reci, neka suze ne liju,
mi smo svjetlost i anđeli vaši,
Anđeli se uvijek raduju i smiju,
ne tuguj majko to me plaši.
Prijatelje sada ja imam nove,
grlim te majko, svjetlost me zove.
Evo sunce mamino, ovo sam ti večeras napisala. Danas mi je jako teško cijeli dan. Stalno si mi u mislima, suze se opet same kotrljaju niz lice. Budem tako ljuta na sebe što ne znam to skriti, što svima pokažem, što ne mogu o tebi prestati pričati. Znam da druge nije ni briga, da ih ne zanima moj život niti moja tuga, a ja se ne znam kontrolirati. Oprosti mi sine, oprosti za svaku suzu, za svaki uzdah, za svaki jecaj moje duše i srca. Život mi se srušio tvojim odlaskom, nikada više neće biti život. Odnio si radost, smijeh, zanos, veselje...nema ničega više...samo nada za susretom u vječnosti. Neka barem ona postoji...nju mi nitko oduzeti ne može. Ona će živjeti u meni do zadnjega daha. Toliko si mi u životu pružio radosti, smijeha, briga...ali nisi nikada slutio da ćeš postati mamina najveća bol i patnja. Nikada ti ovo svojoj mami napravio nebi da si mogao birati. Vezala nas je posebna ljubav...ona majke i djeteta koju je teško razumjeti. To je bezuvjetna ljubav, ljubav koju ništa ne može spriječiti, umanjiti...zato sada ovako boli sine moj. Boli ta silna neiživljena ljubav, naprasno prekinuta u samo jednoj sekundi. Nikada nitko majci ne može vratiti to što je imala i izgubila. Nikada sine utjehe više...volim te svojom neizmjernom ljubavlju i šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine.
| < | prosinac, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.