Ako te nekad pitaju za mene majko,
reci im da sam dobro, neka ne brinu.
Ovdje vječno sija sunce jarko,
svjetlost svoju šalje u vašu nizinu.
Ti tuguješ majko, a nemoj suze liti,
tvoj sin živi u drugom svijetu.
Jednom ćeš opet samnom biti,
na ovom vječno sjajnom planetu.
I svima reci, neka suze ne liju,
mi smo svjetlost i anđeli vaši,
Anđeli se uvijek raduju i smiju,
ne tuguj majko to me plaši.
Prijatelje sada ja imam nove,
grlim te majko, svjetlost me zove.
Evo sunce mamino, ovo sam ti večeras napisala. Danas mi je jako teško cijeli dan. Stalno si mi u mislima, suze se opet same kotrljaju niz lice. Budem tako ljuta na sebe što ne znam to skriti, što svima pokažem, što ne mogu o tebi prestati pričati. Znam da druge nije ni briga, da ih ne zanima moj život niti moja tuga, a ja se ne znam kontrolirati. Oprosti mi sine, oprosti za svaku suzu, za svaki uzdah, za svaki jecaj moje duše i srca. Život mi se srušio tvojim odlaskom, nikada više neće biti život. Odnio si radost, smijeh, zanos, veselje...nema ničega više...samo nada za susretom u vječnosti. Neka barem ona postoji...nju mi nitko oduzeti ne može. Ona će živjeti u meni do zadnjega daha. Toliko si mi u životu pružio radosti, smijeha, briga...ali nisi nikada slutio da ćeš postati mamina najveća bol i patnja. Nikada ti ovo svojoj mami napravio nebi da si mogao birati. Vezala nas je posebna ljubav...ona majke i djeteta koju je teško razumjeti. To je bezuvjetna ljubav, ljubav koju ništa ne može spriječiti, umanjiti...zato sada ovako boli sine moj. Boli ta silna neiživljena ljubav, naprasno prekinuta u samo jednoj sekundi. Nikada nitko majci ne može vratiti to što je imala i izgubila. Nikada sine utjehe više...volim te svojom neizmjernom ljubavlju i šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine.
Post je objavljen 17.12.2013. u 20:23 sati.