Naš život bez tebe

nedjelja, 15.12.2013.

...

Evo mene sine, pogubila sam se u prostoru i vremenu. Svaki dan je zbilja teži, nepodnošljiviji...ja ne znam kako nastaviti neki koliko toliko suvisli život kada nemam cilj. Jednostavno ga više nemam, stalno sam planirala, trčala, živjela život punim plućima, radovala se...i kraj. Bježim sama od sebe, od bola...bježim u san a ni san nije san...prije bih rekla neki košmar između sna i jave. Osnovala sam jučer grupu za sve vas anđele koji ste ostavili svoje roditelje, obitelji, mame. Da se tamo držimo, svi koji znamo kako boli. Oni koji to nisu iskusili ne mogu znati, mogu samo zamisliti, znati ne. Pokušavam nešto napraviti, javiti ću ti ako uspijem. Borba je to sine moj, ali ništa nema teže od borbe sa svakim novim danom u kojem moram živjeti. Ne može mene nitko i ništa više povrijediti kao što me tvoj odlazak srušio. Ona žena više ne postoji, ona mama je druga mama. Sada se javlja u meni neki novi nepoznati osjećaj, nešto poput nekog ponosa, inata...pojma nemam. Sada sam ja ta koja živi novi život i kada već moram živjeti, živjeti ću zbog ostatka obitelji. Napravila sam ti slikicu s Janom I Klarom pa ti je ostavljam ovdje. Volim te...šaljem onaj naš nevidljivi,lepršavi put nebeskih visina.


15.12.2013. u 23:09 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi