Marketing
...
Evo mene sine, pogubila sam se u prostoru i vremenu. Svaki dan je zbilja teži, nepodnošljiviji...ja ne znam kako nastaviti neki koliko toliko suvisli život kada nemam cilj. Jednostavno ga više nemam, stalno sam planirala, trčala, živjela život punim plućima, radovala se...i kraj. Bježim sama od sebe, od bola...bježim u san a ni san nije san...prije bih rekla neki košmar između sna i jave. Osnovala sam jučer grupu za sve vas anđele koji ste ostavili svoje roditelje, obitelji, mame. Da se tamo držimo, svi koji znamo kako boli. Oni koji to nisu iskusili ne mogu znati, mogu samo zamisliti, znati ne. Pokušavam nešto napraviti, javiti ću ti ako uspijem. Borba je to sine moj, ali ništa nema teže od borbe sa svakim novim danom u kojem moram živjeti. Ne može mene nitko i ništa više povrijediti kao što me tvoj odlazak srušio. Ona žena više ne postoji, ona mama je druga mama. Sada se javlja u meni neki novi nepoznati osjećaj, nešto poput nekog ponosa, inata...pojma nemam. Sada sam ja ta koja živi novi život i kada već moram živjeti, živjeti ću zbog ostatka obitelji. Napravila sam ti slikicu s Janom I Klarom pa ti je ostavljam ovdje. Volim te...šaljem onaj naš nevidljivi,lepršavi put nebeskih visina.
Post je objavljen 15.12.2013. u 23:09 sati.