Naš život bez tebe

utorak, 10.12.2013.

...

Kapaju sine dani, jedan za drugim, nizaju se kao preslikani, nekad loši, nekada lošiji i teži. Ne znam zašto se ja nadam, da ću nešto doživjeti, da će me pokrenuti, da će biti moja snaga za naprijed. Ne bih htjela ispasti kao žrtva, jer ja to nisam...ti si za nešto žrtvovan, ja samo patim za tvojom fizičkom prisutnošću. Silno mi nedostaješ, nije malo u 24 godine imati bebu, dječarca, mladića i kada krene prema životu, život stane. To boli...boli mamu sine, nikada nikome ne želim da iskusi tu bol. Nikada nitko ne zna što ga sutra čeka, nitko se ne nada da će baš dijete izgubiti. Bojala sam se uvijek, ali nisam mislila da će mi se upravo to dogoditi. Na žalost, ti si nas sve ostavio u nevjerici. Bio si baš poseban i opustošila nam obitelj tvojim odlaskom i sada učimo sine kako ćemo naprijed. Neću ti više danas ništa pisati, možda sutra bude više i bolje. Brz obzira da li su ovdje napisane dvije riječi ili tisuću, jednako te volim, jednako mi nedostaješ. Šaljem ti onaj naš nevidljivi, lepršavi u nebeske visine.

<	prosinac, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)