Naš život bez tebe

petak, 29.11.2013.

Gledam sine ovaj ludi svijet u kojem živim, što nam je ostalo...kad se sjetim svog djetinjstva i gledam ovu našu dječicu dođe mi žao. Nama je bilo teško, ali ovo postaje neodrživo. Tehnika dostigla svemirske razmjere, a osjećaji ostali u prošlosti ili se meni čini. Jesam li ja luda ili ovaj svijet oko mene. OBITELJ, sve što sam ikada imala, sve što mi je ikada bilo važno. Došlo je vrijeme kad je obitelj izgubila vrijednost, naša je sada tako oštećena bez tebe da nam je teško živjeti. Bili smo posebno vezani, iz temelja smo poljuljani...nema tebe, a tako bolno nedostaješ. Tko me može razumjeti, tko me može tješiti, tko će mi suze brisati, sa mnom plakati? Nitko sine, samo moja obitelj. Ti si tako znao pokazivati osjećaje, i radost i tugu, mogli smo se skupa smijati i plakati. Često me i sada savjest zapeče zbog mojih strahova i briga, uvijek pomislim da se nisam toliko bojala da se možda ne bi dogodila ova glupa nesreća. Uvijek sam strepila, vi me svi stalno psovali, govorili da paničarim bez veze..., kuda sreće da sam bez veze strahovala, rado bih strahovala ostatak svog života samo da te imam kraj sebe. Opet smo te spominjali danas, što god radimo ti nedostaješ. Zbilja si bio za sve, što god je trebalo ti si znao, ti si volio pomagati. Kad sam išla k tebi bilo je sunce koje je pokušalo svoje zrake spustiti na našu promrzlu dolinu. Jako je hladno, krizanteme su sinoć završile svoj život, hladnoća ih je uništila. Na proljeće će mama tebi posaditi nešto drugo. Ti si i cvijeće volio, i ljetos si me pitao zašto mi ove godine cvijeće na balkonu nije onako lijepo kao prošlih godina. Valjda je i cvijeće slutilo da će najljepši cvijet iz naše kuće zauvijek uvenuti. Sine, pišem ti...za sada još uvijek imam potrebu pisati svaki dan, jednostavno su to trenutci kada sam samo s tobom, pisanje i odlazak k tebi su moji rituali s kojima održavam duhovnu vezu s tobom. Sada ti šaljem onaj naš lepršavi, nevidljivi u visine i svu ljubav koja ti je pripadala.

29.11.2013. u 21:06 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi