Naš život bez tebe

petak, 22.11.2013.

Šesnaesti petak

Prije tri mjeseca i tri tjedna u ovo vrijeme bio je dan, u ovo vrijeme bio si još kod Dade. Krenuo si kući, u 18:50 ugasio se tvoj mladi život. Od tada ni mi više ne živimo svoj život, postao je drugi i drugačiji. Dani prolaze jedan za drugim, kao preslikani...ponavljaju se i potpuno su isti. Ništa se nova za mene, u njima dogodilo nije. Dan po dan, tuga se slaže i sve je veća. Dosegla je već ogromnu hrpu, slaže se...napunila je kuću od poda do stropa, posvuda se naselila. Učimo ponovo živjeti, ali nikako odgonetnuti put kojim ići, put kojim će biti lakše koračati kroz život. Drugima život ide dalje, održavaju se svadbe, krštenja, slave rođendani, a ja se jako bojim ovih naših rođendana ovih dana. Tko će ih preživjeti? Kad se samo sjetim što si govorio da ćeš spremiti mami za rođendan. Još prije pola godine si počeo planirati...a ja bih sada bila najsretnija da ne znam ni kada sam se rodila ni zašto sam se rodila u ovom svijetu patnje i stradanja. Kad sam bila kod tebe danas bilo je jako hladno, pada neka kiša pomiješana sa pokojom pahuljom snijega...ja stojim tamo i pitam se kako je tebi sada. I živiš u našim sjećanjima, pričama, razgovorima, pjesmama...svaki dan čujem nešto od tvojih prijatelja, poznanika. Baš su te neki voljeli, bio si zabavan, odani prijatelj, veseljak. Mama stalno misli na tebe, kad sam nešto kuhala tako si volio stati kraj mene i barem malo promiješati ono što se kuha. Naprosto si volio kuhati...fali to sve sine moj, fališ u svakom trenutku, jer u svakom si ti. Sada se idem pomoliti za tvoju dušu, vrijeme je blizu. Šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine.

22.11.2013. u 18:24 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi