Naš život bez tebe

četvrtak, 21.11.2013.

...

E, sine moj...nema bolje, ima gore. Ima to, da ja svaki dan proživljavam istu noćnu moru. Znam, jako dobro znam da nisam jedina, da nisam prva ni posljednja majka koja je izgubila dijete, ali valjda svaka majka ovako trpi, ovako čezne...i da je svaki novi dan nova bolna spoznaja da je došao kraj. Kraj jednog mladog, razigranog života. Uhvati me tako velika tuga da gubim tlo pod nogama, pitam se gdje je smisao života. Zbog čega ja trebam još živjeti, zbog čega sam ja tu...kad je moj život postao život bez življenja. Ja sam tu, a zapravo sam tu silom prilike, ne zato što to želim...nemam volje, sve mi je postalo besmisleno i teško. Sve radim silom, jer ne znam više ničemu svrhu i smisao. Tako ponekad poželim leći pored tebe, odmoriti zauvijek ovu svoju napaćenu dušu i tijelo. Ja mislim da bi svi lakše živjeli bez mene, nego ja bez tebe...valjda ne bi osjećali ovakvu bol kao što je ja sada osjećam. Pitaju me zašto svaki dan idem k tebi, a ja ne znam što da im kažem. To je sada moj život, ja sam rekla dok god budem mogla, svijeća na tvom domu se neće ugasiti...ja ću dolaziti svaki dan dok god budem mogla dolaziti. Prošlu noć nisam spavala, cijelu noć sam mislila o tebi, o životu i postavljala milijun pitanja, a na nijedno odgovora nema. Ja samo znam da ne želim da ikada i jedna majka osjeti ovu bol i tugu, koja stoji u grlu, koja guši, ostavlja bez daha, a ja još živim...zašto? Znam da ima obitelji koje i nisu ovako vezane, ali mi smo oduvijek bili zajedno, nikada se nismo razdvajali. Sjećam se kada si u sedmom razredu išao s DVD-om na more, pa si za dva dana stigao kući jer ti je bilo ružno bez nas. E, moj sine, da samo znaš kako ja sada nama bez tebe. Ja jednostavno ne mogu zamisliti više ovaj život, niti pronaći svoje mjesto u njemu...on je izgubio svoju svrhu i smisao, nema više u njemu ništa zbog čega bi ga željela živjeti. U grob živa ne mogu, moram trpiti...ali se iskreno nadam da ova moja agonija od života neće trajati predugo i da će brzo doći vrijeme kada ću krenuti putem prema tebi. Volim te sine, silnom majčinskom ljubavlju i šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi put visina.

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)