Naš život bez tebe

srijeda, 20.11.2013.

...

Trebala bih ti nešto reći, napisati...a ne znam što. Pusto, prazno, tužno, sumorno, teško...to je sve što mi sada pada na pamet. Kad sam bila kod Križa, Ivica je bio u prolazu, vidio me i zaustavio se. Opet smo malo pričali o tebi, sjetili se nekih lijepih dana kada ste se družili, putovali svuda. Stalo je sve sine, ti si svoj put na Zemlji završio...odletio zauvijek, meni ostavio vječnu ranu na srcu, tugu koja nikada proći neće. Ne mogu spomenuti tvoje ime da suza ne orosi oko, i znam da će tako biti dok mene bude. Zašto sam ja još tu, a ti tamo...ja zbilja ne znam. To su neke toliko neprirodne stvari, da roditelj mora sahraniti dijete, a opet znam da nisam ni prva ni zadnja, mladost svakog dana umire i gine, a ja sada još više doživljavam tuđe tragedije svojom.
Nikada više ništa neće biti isto, to znam. Znam i to da nikada više neće biti ni prave radosti...odnio si ti sa sobom sve naše. Nadala sam se tvojoj ženidbi, veselju, unucima koje ćeš mi podariti. Govorio si da ćeš imati troje djece...planova milijun. Nema više planova, ja više ništa ne planiram, kako bude, kako život nanese. Jednostavno ne želim, niti mislim planirati. Živim iz dana u dan i čekam da dođeš u moj san, da te stisnem, da te zagrlim. Do tada ti šaljem onaj naš lepršavi u nebeske visine.

20.11.2013. u 19:41 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< studeni, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi