Naš život bez tebe

utorak, 19.11.2013.

...

Utakmica je, opet. Gleda tata, ja pratim što se događa, znam kako bi ti sada skakao po kući, za svaki gol, za svaku propuštenu priliku. I ja sada sjedim, razmišljam o našem životu, životu koji smo imali...nema ga više. Ništa više isto nije, nema tebe...a toliko nedostaješ svaki dan više, svaki dan je spoznaja dublja i stvarnija. Išla sam danas k tebi direktno s posla, tata je bio prije mene, dok sam ja bila tamo došla ti je prijateljica, nakon nje Dule i Jure. Stalno ti dolaze tvoji vjerni prijatelji, oni odani, najodaniji. Ostavio si i svoju malu Klaru, moram ići do nje, neću nikada zaboraviti da si ti njezin krsni kum. Ostala je rano, prerano bez tebe, samo po slikama će te se sjećati. Mi ćemo joj pričati o tebi, znati će da je imala najboljeg kuma kojeg je mogla imati, i da si sada njezin anđeo na nebu. Čuvaj je, ona te treba. Trebam te i ja, tako očajno trebam da mi nešto kažeš, da mi daš uputu za život. Pokušavam ja, zbilja se trudim...ono, kao da sam ja ona "stara", kao da se ništa dogodilo nije. I uspijem na trenutke, vratim osmjeh na lice...zbog ljudi oko mene, zbog one dječice oko mene...oni nisu zaslužili gledati mene uplakanu...a znam da si opet ponosan na mene zbog toga. Ponosu moj, kažu mi, kad si negdje došao...odmah se okupljala ekipa: "Ajmo, evo stigal Semo, bit će smija." Znao si uvijek zbijati šale, a danas mi je jedna zbilja nasmijala srce...da si pitao zašto u juke boxu nemaju pjesme od pjevača Borisa Gomerčić, i naravno, kako ti nitko ne zna prezime, nego samo nadimak...išlo se provjeriti zašto nema pjesme od tog pjevača, pa znaš da si baš legenda. Kad je djevojka nazvala gazdu, on joj rekao da se ti tako zoveš, skoro te ubila. Legenda koju se ne zaboravlja, posebno ne oni koji su se družili s tobom, lutali, kupali se na Kotlu u dva sata po ponoći, spavali ispred Kunića u pet ujutro. Samo da znaš, da živiš u našim mislima, razgovorima, molitvama...nikada nećeš biti zaboravljen.
Utakmica je gotova, ti bi sada skakao od veselja, Hrvatska je pobijedila...ide u Brazil...slavi se, Niko Kovač plače od radosti, ja od tuge što se ti ne možeš ovome radovati.
Sine, volim te, volim te toliko silno, tolikom majčinskom ljubavlju koja je nemjerljiva, nema jedinice kojom se može izmjeriti, jer seže u nebeska prostranstva, do tamo te grli, ljubi i šalje onaj naš nevidljivi, lepršavi...

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)