Naš život bez tebe

ponedjeljak, 11.11.2013.

...

Evo gledam da ti danas pišem stoti put. Stotinu puta do sada samo ovdje s tobom, stotinu puta kod tebe. Svaki dan, iz dana u dan. Samo dva petka do sada nisam bila jer nisam bila kod kuće. S tobom sam u mislima sve svoje vrijeme, što god krenem ja se vraćam tebi. Do kada ću tako izdržati ja ne znam, htjela bih da mogu malo drugačije, da skupim snagu, da se misli zbroje, da krenem od nekud. Zašto ne mogu ne znam. Kad sam došla kući s posla, sjetih se tebe...ručak bi bio garant barem do pola gotov, majstore. Ali, nema tebe...nitko više ne zove, nitko ne pita što ćemo za ručak danas. Napravim nešto na brzinu i već je pola pet, spušta se mrak, trčim do Križa, do tebe. Po noći je jako puhalo, raznijelo je cvijeće i svijeće, malo sam posložila, kiša pada, puše, ledeni vjetar pomiješan s kišom bode mi lice, promrzla i mokra stojim iznad tvog doma i mislim da li je tebi hladno, da li će svjetlo svijeće barem malo ugrijati tvoj dom. Sine moj, opet ja pitam zašto? Pa kako baš ti, zašto baš ti? Toliko života je bilo u tebi, nigdje mira imao nisi i sada te nema nigdje. Ti toliko nedostaješ u našoj kući da me počela boljeti ova tišina...kako ću, reci mi, molim te.
Da te barem sanjati mogu, ali valjda od silne želje da te barem u snovima vidim ni tu mi ne dolaziš.
Tvoju želju sam ispunila, kanarinac pjeva svaki dan. Nadam se da to znaš i da si sretan zbog toga. Vraćam se opet sebi, pitam se jesam li sebična...što se želim mijenjati s tobom, što žalim što sam ja živa a ne ti. Zove li se to sebičnost kada majka želi dati svoj život za život svog djeteta ili se zove kako drugačije, nemam pojma. Znam samo da ne žalim sebe, niti se sažalijevam, ali kad sam već tu ostala, željela bih živjeti drugačije, željela bih razmišljati normalno, željela bih prihvatiti svu težinu svog života, nositi hrabro i ponosno, ali ja to nisam sposobna. Ja još uvijek dišem na pola, mozak ne želi prihvatiti istinu...a dani prolaze. Ponekad mi se učini da sam tvojim odlaskom zapravo i ja umrla, zato jer ja više nisam ja, moj život nije više moj život.
Sine, ne znam ništa više, osim da te volim, da mi tako nedostaješ da osjetim fizičku bol u grudima. Šaljem ti onaj naš lepršavi, nevidljivi u nebeske visine.

<	studeni, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)