Naš život bez tebe
subota, 02.11.2013.
Tri mjeseca, Dušni dan...slažu se ti dani, onako kao po pravilu. Svi se vežu uz tebe na neki način. Danas na Misi za duše svih naših dragih meni leti ispred očiju tvoja priprema za Prvu Svetu pričest. Nemam pojma od kuda mi to, sjetih se tvoje treme, sjetih se tvog trčanja da ne zakasniš, slomljena svijeća, trčanje u kuću, plač zbog svijeće, usput ti se potrga dugme na rukavu od košuljice, a tvoja mala plava glavica sva u čudu. Ja te smirujem, govorim ti da to nije ništa, popravljam svijeću, šivam brzo dugme, a ti sav uznemiren. Bio je to za tebe poseban dan, ja nisam tada to doživjela tako uzbuđeno kao ti. Ti si valjda već tada bio preodređen za nešto drugo, Bog je znao tvoj put. Mama nije...sada mi je tako žao što te nisam još bolje pripremala, što te nisam više savjetovala. Pročitala sam jedan tvoj status na facebooku gdje si napisao kako ti možeš oprostiti svima, kad je Isus mogao oprostiti, da to možeš i ti koji si nitko i ništa. Tvoja posjeta Međugorju je također ostavila neke neobjašnjive tragove, mi ovako maleni i neznatni ne obraćamo pažnju na znakove dok ne dođe do kraja. I tako ti, maleni moj, danas na Misi ostavi mami sjećanje, dođe mi u misli, pretrča cijelu Misu samnom u crkvi u svojoj bijeloj prvopričesničkoj košuljici i plavom lajbaku, vratio si mamu nekuda, kuda sam se valjda morala vratiti. Da li si me želio utješiti, da li si mi nešto htio poručiti, ne znam. Znam samo da te volim, znam samo da se nadam, znam samo da te želim zagrliti i doći k tebi čim prije bude moguće. Dok ne budem pozvana, ja te molim, javi mi se ponovo. Dođi u moje misli, pokaži se kao danas, utješi majčino slomljeno srce.
Šaljem ti mir, blagoslov i onaj naš lepršavi. Volim te sine...
| < | studeni, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.