Naš život bez tebe

utorak, 22.10.2013.

...

I prolaze tako dani jedan za drugim. Danas je jedan od onih koji su teški, rekla bih nesnosni...ja ne znam zašto, ali danas je stvarno grozno. Zvala sam te, dugo sam te zvala, ali nisi mi se javio. Htjela sam da dođeš, da mi daš ruku, da me povedeš sa sobom, trebala sam te jako, jako. Nema te, ne javljaš se...nemoj mi ubiti ovo malo nade da ćeš doći, da ćeš ipak nekako doći. Kako majčinom ranjenom srcu objasniti tako nešto, to se ne može prihvatiti nikada. Neki se nauče nositi svoju bol, skrivati je pred svijetom. Nadam se da ću i ja naučiti ako budem dovoljno dugo živjela da to naučim.
Ja vjerujem da je nekim tvojim prijateljima teško bez tebe, da im fališ, da su tužni, ali samo majka zna što je bol i tuga. Ne želim zbilja da ikada u životu i jednoj majci zaplače srce za djetetom. Ona majka koja je izgubila dijete, dječaka, mladića, djevojčicu, djevojku, bez obzira koliko je staro, bilo je njeno dijete. Od srca otrgnuto, s majkom povezano nevidljivom niti, kada zauvijek ode, ode i dio majke. Nikada sine više ja neću biti ono što sam bila...jako mi nedostaješ. Svaki dan sve više. Volim te...i šaljem onaj naš nevidljivi, lepršavi.

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)