Naš život bez tebe

subota, 19.10.2013.

...

Idem ti samo malo napisati, iako zapravo ne znam što bih ti rekla. Bili smo tamo, uredili ti malo dom...dolaze polako dani sjećanja na naše najmilije kojih više nema sa nama. Toliko vas već imam tamo da vas sve nabrojati ne mogu, ali sine moj ti si moja najveća rana. Prerano je to bilo, to nije tako trebalo biti, ali...ja to ne mogu promijeniti i to je najteže prihvatiti. Pomoći nema, povratka nema. Ovi surovi dani su ponekad nepodnošljivi, ali i to teško mogu promijeniti. Boli me nekako sve više...čini mi se da je samo nama život stao. Sreli smo kod tebe tvoje prijatelje, troje ih je bilo dok smo bili kod tebe. Zna mama tko te nije zaboravio i neće te zaboraviti nikada. Znaš, bude mi jako teško i kad radimo nešto. Ti si bio uvijek oko posla, tako je i danas bilo, da ne govorim koliko meni fališ oko svega. Volio si kuhati, nisam to tražila od tebe, sam si to želio...i tako mi često olakšao. Fali i to sada sine, fali sve, a najviše ti. Leti zagrljaj...volim te.

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)