Naš život bez tebe

srijeda, 16.10.2013.

Čekam sine iz dana u dan, čekam i nadam se da će se barem nešto pokrenuti, ali sve ide sporo. Dani su mi kao preslikani, jedan za drugim. Svi su isti, samo neki loši, neki lošiji. Nema više lijepih, radosnih trenutaka, nema smijeha...a puna nas je kuća bila. I veselja i smijeha, svega. Sada tumaramo jedni pored drugim, uputimo si pogled tuge, poneku riječ u kojoj si ti. Danas sam se prisilila odraditi nešto u dvorištu, zbog tebe. Sve je ostalo, sve je stalo. To si sve ti organizirao, sada sam ja morala barem počistiti jer ti to ne bi pustio tako. Odlučila sam da ću ti pisati ovdje svaki dan dok ne skupimo sve papire o tvojoj nesreći. Pišem već puna dva mjeseca svaki dan, jer mi je tako lakše čekati. Tako ti se javljam, da znaš da si mi stalno u mislima. Uvijek ćeš biti dok bude mene. Poslala mi je kuma još jednu tvoju sliku, pa ti je ostavljam ovdje. Leti zagrljaj k tebi, čujemo se sutra. Jako sam ti umorna danas, volim te sine.

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)