Marketing
Čekam sine iz dana u dan, čekam i nadam se da će se barem nešto pokrenuti, ali sve ide sporo. Dani su mi kao preslikani, jedan za drugim. Svi su isti, samo neki loši, neki lošiji. Nema više lijepih, radosnih trenutaka, nema smijeha...a puna nas je kuća bila. I veselja i smijeha, svega. Sada tumaramo jedni pored drugim, uputimo si pogled tuge, poneku riječ u kojoj si ti. Danas sam se prisilila odraditi nešto u dvorištu, zbog tebe. Sve je ostalo, sve je stalo. To si sve ti organizirao, sada sam ja morala barem počistiti jer ti to ne bi pustio tako. Odlučila sam da ću ti pisati ovdje svaki dan dok ne skupimo sve papire o tvojoj nesreći. Pišem već puna dva mjeseca svaki dan, jer mi je tako lakše čekati. Tako ti se javljam, da znaš da si mi stalno u mislima. Uvijek ćeš biti dok bude mene. Poslala mi je kuma još jednu tvoju sliku, pa ti je ostavljam ovdje. Leti zagrljaj k tebi, čujemo se sutra. Jako sam ti umorna danas, volim te sine.
Post je objavljen 16.10.2013. u 21:49 sati.