Naš život bez tebe

ponedjeljak, 14.10.2013.

...

Evo mene u moj i tvoj kutak, evo da se ovako malo družim s tobom. Na sve načine pokušavam održati s tobom kontakt, na sve moguće i nemoguće načine, samo da nekako ublažim ovu tugu i bol za tobom. Ponekad tako jako nedostaješ da poželim vrištati do neba, ponekad me guši moja bol toliko da mi oduzima dah, a ja onda tražim kako naći malu utjehu. Odlazim do tebe, do Križa, molim, palim svijeće, pišem ti ovdje, ponekad neku pjesmicu, ali slaba sine utjeha u svemu. Nema tebe ljubavi, nema onog našeg vjetropira, o Boris da li znaš kako bolno nedostaješ, ne samo meni. Fališ cijeloj obitelji, a kako i ne bi kad si bio poseban, drugačiji...preživ, stalno ti je nešto trebalo, uvijek si nešto pitao, morao nekuda ići i sada te najednom nema u kući. Fališ svakog našeg trenutka, noći su mi najteže, tada si zbilja bio tu...zvao iz svoje sobe, mama ajde mi donesi...o da mi je još jednom čuti tvoj glas, da mi je samo još jednom čuti kako zoveš mamu. Mili moj sine, čežnja za tobom nikada minuti neće...želim samo, kad već moram živjeti, naučiti živjeti svoju bol, nositi je onako skrivenu u duši. Moja bol je još tako snažna da je svi vide, ne volim baš to, ali na žalost, ja to ne mogu skriti. Prevelika je i presnažna, naprosto vrišti iz srca i uma. I onda ti još neki tu bol i ranu povećaju svojim neumjesnim pričama koje samo stvaraju u meni jaču želju i inat da se uspijem boriti za ono što ti dugujem.
Znam ja da i ti to želiš, ti si bio uvijek borac za pravdu, uvijek nešto istjerivao...zato ja sada moram to učiniti za tebe. Volim te sine, u nadi da imaš svoj mir. Šaljem zagrljaj...onaj naš.

14.10.2013. u 20:39 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi