Naš život bez tebe

četvrtak, 10.10.2013.

...

Danas sam otišla od kuće malo dalje, prvi puta od kada ti nisi s nama. Kako se to sve proživlja i preživlja samo ja znam. Nisam danas ni kod tebe bila, opet prvi put od kada te nema kod kuće. I opet vidim da zbilja moram učiti ponovo živjeti, jedan novi, potpuno drugačiji život. Svi se brzo priviknu na lijepo, na sreću, zadovoljstvo, na ovo se čovjek ne može priviknuti, ovo je nešto što se ne može nikada prihvatiti, samo se moram naučiti sa svojom tugom i bolom živjeti. Iako nisam blizu, sada još više razmišljam o tebi. U kući me sve podsjeća na tebe, tamo si prisutan u svakom kutu, ovdje sam daleko...i još više nedostaješ. Uvukla se još veća sjeta u majčino srce. Koliko god sam daleko od kuće, toliko si ti blizu mog srca. Volim te bez obzira na sve daljine koje su nas razdvojile.

10.10.2013. u 22:32 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi