Danas sam otišla od kuće malo dalje, prvi puta od kada ti nisi s nama. Kako se to sve proživlja i preživlja samo ja znam. Nisam danas ni kod tebe bila, opet prvi put od kada te nema kod kuće. I opet vidim da zbilja moram učiti ponovo živjeti, jedan novi, potpuno drugačiji život. Svi se brzo priviknu na lijepo, na sreću, zadovoljstvo, na ovo se čovjek ne može priviknuti, ovo je nešto što se ne može nikada prihvatiti, samo se moram naučiti sa svojom tugom i bolom živjeti. Iako nisam blizu, sada još više razmišljam o tebi. U kući me sve podsjeća na tebe, tamo si prisutan u svakom kutu, ovdje sam daleko...i još više nedostaješ. Uvukla se još veća sjeta u majčino srce. Koliko god sam daleko od kuće, toliko si ti blizu mog srca. Volim te bez obzira na sve daljine koje su nas razdvojile.
Post je objavljen 10.10.2013. u 22:32 sati.