Naš život bez tebe

subota, 05.10.2013.

...

Spremam se k tebi, spušta se neki hladni tmurni sumrak. Nadam se da ti nije hladno ovako kao mami. Sutra se kod nas slavi Blagdan Blažene Djevice Marije od Svete Krunice. Svi se spremaju, Župa slavi, peku se pečenja, kolači. Sjećaš li se sine naših sretnih dana kada smo i mi slavili, kada je mama pekla kolače, tata spremao pečenje. Mama danas ne peče ništa, ni kruha nisam ispekla od 01.08. Kruh koji si tako volio, mama nema hrabrosti, snage, volje. Jednostavno ne mogu. Meni je to sada još teže, osjećam se grozno, drugi se raduju i slave, njima je sve isto, njima se život nije srušio. Ja ne mogu to, meni je to sada neki daleki san koji je nekada bio java. Nikada se mama više neće radovati kao nekad, i ako ikada dođe sretni trenutak, nikada više neće biti onako kao što je bilo dok si ti bio tu. Nikada sine moj...idem sada k tebi. Idem zapaliti svijeću. Neka ti barem svjetlo gori u ovu hladnu sumornu jesenju noć. Volim te...
Samo da ti šapnem, kruh sam ipak spekla, kapale su suze, ali spekla sam ga...onako kako si ti volio. Kad bih ti barem mogla odrezati onako kao noć prije tvog odlaska, o sine moj. Cijeli svijet bi dala, život svoj.

05.10.2013. u 17:36 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< listopad, 2013 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi