Naš život bez tebe

petak, 04.10.2013.

Deveti petak

Težak je svaki petak sine, svaki je teži i tužniji, vi ste petkom na večer izlazili van, družili se...i taj crni petak ste se trebali na večer družiti. Sve ste već dogovorili, a onda je sve stalo. U predvečerje petka, zaustavio se život i tvoj i moj i naše obitelji. Ostao je život tamo negdje prije 18:50. Do tada smo svi živjeli i radovali se našim danima, nema tebe, a mi zastali i ostali. Živimo sada neki drugi život, koji zapravo više i nije baš nešto što bi netko poželio živjeti. Sada nam valjda nitko više ne zavidi na životu, ne bi se nitko više mijenjao s nama. Bile su mi Tomislavova i Davidova mama, Tomislav nije mogao doći, ipak si kod njega proveo puno dana svog ranog djetinjstva, onih dječjih, školskih. Sjećanja sine ne umiru nikada, to mi nitko ne može uzeti dok je ovo malo razuma. Za neke si bio i ostao legenda, legenda koja se ne zaboravlja. Mami si bio sve na svijetu, i ne znam još kako će biti, kako će se ove rane još otvarati i zatvarati. Teško mi je danas i pisati, nekako ne ide ništa. Ni misli, ni riječi, ni bilo što...osjećam samo veliku prazninu, osjećam samo veliku tišinu. Volim te sunce moje, volim te, i šaljem zagrljaj.

<	listopad, 2013					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)