Naš život bez tebe
četvrtak, 26.09.2013.
...
Čitala sam malo što sam ti zapravo napisala, ja ovo sve pišem iz nutrine i ne pamtim što pišem. Riječi naprosto same izlaze iz mog uma. Analiziram samu sebe i ne vidim ništa osim tuge i bola, drugi koji ovo pročitaju možda mogu gledati svojim očima, ne mogu očima majke koja je izgubila dijete. Tko zna što moj um zapravo želi postići, možda je to obrana od gubitka razuma, odbijanje istine da si otišao. Moje poznavanje psihologije sada ne pomaže puno, drugima uvijek mogu pomoći, sebi sada ne znam. Ovo je vlastita bol, na nju se valjda drugačije gleda. Moja vjera da zemaljski život nije kraj daje mi smisao, jer kad bi to za mene bio kraj onda bih se definitivno pogubila. Ovako trpim, molim i nadam se ponovnom susretu. Poznajem jednu majku koja ne vjeruje, a izgubila je dijete. Njen život je puno teži zbog toga, ona je ljuta, ogorčena, mrzi život, ljude, stalno provocira i ujeda druge.
Zato ja sada nosim svoju tugu i svoju bol na svoj način. Plačem, pričam, tugujem, molim i volim. U meni nije umrla ljubav, to je najvažnije, volim tebe, tatu, braću, Jana i sve ljude dobre volje. Mi smo se uvijek voljeli i koliko god da je sada teško, znamo da si otišao voljen i da nikada nećeš biti napušten i zaboravljen. Živjeti ćeš zauvijek u našim srcima ljubavi, u konačnici iz ljubavi si i rođen. Što da ti danas još kažem, bila sam kod tebe...danas onako posebno mirna. Dođe tako neki dan kada nađem nekakav mir, neki budu jako teški...valjda je i to normalno, valjda sam ja normalna. Pojma nemam...kako god bilo, znam samo da mi jako, jako fališ...da si u mom srcu i da te beskrajno volim. Leti moj nevidljivi zagrljaj u nebeske visine...
| < | rujan, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)
Opis bloga
02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.