Naš život bez tebe

srijeda, 18.09.2013.

...

Boris, znaš...meni stvarno nije jasno i zapravo nikada mi neće ni biti jasno, ZAŠTO? To pitanje si postavim tisuću puta na dan, isto toliko puta pokušavam naći odgovor, ali nema ga. Neću ga nikada ni dobiti, samo tuga postaje veća, dublja i stvarnija. Iz dana u dan, sve je teže, nema te kući a ja čekam. Ne znam više ima li uopće suvisle rečenice koju bih izrekla, napisala. Ja znam da nisam jedina majka koja je izgubila dijete, ali...to zbilja nije fer. Ne prema meni sine, što sam ja, tko sam ja da bih se sažalijevala, prema tebi nije fer. Bio si tako mlad, veseo, nasmijan, pun radosti, života, planova...i onda muk, kraj. Nema više ničega, nema radosti, nema veselja, nema planova. Živi se da se živi, jer živa k tebi ne mogu. Imam puno zadataka za obaviti, a ne znam kako. Ja se želim družiti s tobom u mislima, želim proživjeti svaki dan ponovo od dana tvog rođenja, do zadnjeg dana. Ti meni toliko fališ da ja ne mogu prestati misliti, ja moram neko vrijeme još biti sa tobom, moram složiti ove krhotine i polako sastavljati neki novi život. Život bez tebe, život bez života. I ne moram ti reći, ti znaš koliko te volim, mislim da osjetiš moju ljubav i moju bol. Ne mogu više sine, sutra se ponovo družimo. Grlim te najsnažnijim majčinskim zagrljajem.

18.09.2013. u 21:53 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi