Naš život bez tebe

utorak, 17.09.2013.

...

Nisam zaboravila, bez brige. U mislima si 24 sata dnevno, živiš u mislima, molitvama, u svakom otkucaju mog srca, u svakoj suzi koja krene. Nije lako sine boriti se sa životom, lakše bi bilo da ne znam, da ne postojim. Ovako moram ponovo učiti živjeti jedan potpuno novi i drugačiji život. Život bez sreće, radosti, smijeha...u našoj kući je toga bilo u izobilju, ali...sada je sve drugačije. Pokušavamo se sabrati, početi živjeti...ali ne ide to baš jednostavno. Pusta je kuća bez tebe, kad si bio baš takav da si unosio puno svega...stalno si bio u pokretu, priči...uh, kako to sve fali. Bog zna zašto si morao otići tako mlad, taman na pragu života, kada si trebao svoju obitelj osnovati, kada sam se trebala radovati tvojoj sreći. Znaš, svaki dan nam odlaze mladi ljudi, nisi sam tamo, valjda si našao društvo, barem si ti bio društvenjak i veseljak. I nadam se da ih uveseljavaš kao što si to uvijek radio. Ja bih život dala da to mogu vidjeti samo na minutu, pa neka sve stane. Umrla bih kao najsretnija osoba na svijetu...volim te i javi se.

17.09.2013. u 22:28 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi