Naš život bez tebe

nedjelja, 15.09.2013.

Pozdrav tebi sine u ovo nedjeljno dopodne. Znaš, zapravo i ne znam što više da ti kažem. Borba sa ovim životom postala je svakodnevnica koja će zapravo trajati do susreta s tobom. Nekada mi se učini da si zapravo samo na kratko nekud otišao i da ćeš se svaki trenutak vratiti. Čini mi se da ti ipak nisi želio otići tako naglo i naprasno, čini mi se puno toga sine moj, ali to će mama ostaviti u svom srcu. Nisam se tome nadala ni ja, nisam mislila da ću izgubiti nešto srcu najmilije, ali...na žalost to nas nije nitko ni pitao. Nismo imali slobodu odabrati što bismo radije odabrali. Sada moramo samo znati nositi, ja moram učiti živjeti iz početka, dan po dan, moram učiti živjeti neki novi život u kojem su neke druge priče, u kojem ti fizički nedostaješ. Moram naučiti živjeti od uspomena, moram učiti živjeti...a tako bih rado odabrala nešto drugo, ali tko te više pita.

15.09.2013. u 10:53 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi