Pozdrav tebi sine u ovo nedjeljno dopodne. Znaš, zapravo i ne znam što više da ti kažem. Borba sa ovim životom postala je svakodnevnica koja će zapravo trajati do susreta s tobom. Nekada mi se učini da si zapravo samo na kratko nekud otišao i da ćeš se svaki trenutak vratiti. Čini mi se da ti ipak nisi želio otići tako naglo i naprasno, čini mi se puno toga sine moj, ali to će mama ostaviti u svom srcu. Nisam se tome nadala ni ja, nisam mislila da ću izgubiti nešto srcu najmilije, ali...na žalost to nas nije nitko ni pitao. Nismo imali slobodu odabrati što bismo radije odabrali. Sada moramo samo znati nositi, ja moram učiti živjeti iz početka, dan po dan, moram učiti živjeti neki novi život u kojem su neke druge priče, u kojem ti fizički nedostaješ. Moram naučiti živjeti od uspomena, moram učiti živjeti...a tako bih rado odabrala nešto drugo, ali tko te više pita.
Post je objavljen 15.09.2013. u 10:53 sati.