Naš život bez tebe

ponedjeljak, 02.09.2013.

Mjesec dana

Hej sunac moj, evo mame. Mama vrišti, srce se kida, nema te sine, nema te, nema. Kako majčinom srcu reći da te nikada vidjeti neću. Mjesec dana danas teče, a mama svaki dan teže nosi. Mili sine moj, ja ne znam kako, ja ne znam zašto. Zašto ti, zašto baš ti? Pa ti si tako želio živjeti, ti si bio pun života, mladosti, sreće, ljepote. Nemam ti što danas reći, osim da mi toliko fališ, da mi se čini da neću preživjeti. Pa neka govori tko god hoće, što god hoće, gdje god, kad god. Za mene utjehe nema, moju tugu ne zna niko nego ja i Bog.
Tuga je velika do neba. Mislim da i nebo danas osjeti moju bol. Ja bih tako rado da se mogu nasmijati, znaš da sam i ja bila nasmijana, tako bih voljela da se mogu radovati, da znam da je tebi sada dobro. Ne mogu to znati kada nećeš da mi kažeš, a samo mi je to važno. Da je tebi dobro, ja nisam bitna. Ako mi dođeš i kažeš, dobro sam, lijepo mi je, ne tuguj majko ja nikada više zaplakati neću. Nemoj me pustiti da moram čekati dok ne dođem k tebi. Želim sada to znati, sada mi je to važno.

02.09.2013. u 19:50 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< rujan, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi