Naš život bez tebe

nedjelja, 18.08.2013.

...

Sine, idem pokušati odspavati, probati sutra na posao. Probati kažem, jer zbilja ne znam kako će to ići. Tako mi se na trenutke čini da si tu...tako zaboravim...osjetim neku prisutnost, neobjašnjivu. Želiš li me utješiti, želiš li učiniti da pokušam misliti na nešto drugo? Trebam se pokrenuti, trebala bih živjeti...a znaš zapravo ne želim. Nije mi stalo, nimalo. Što će mi sada život, znam, znam...nemoj se ljutiti. Ivan me treba, tata me treba, Mišel me treba, Jan me treba, ali meni sada trebaš ti. Jesam li sebična? Mislim li samo na sebe i svoju bol. Nedostaješ svima, znaš...ali ja sam mama. Pod mojim srcem si rasao i srasao s njim, otkinuto je to sine, nije to srce više isto. Odnio si komad sa sobom...i ne, nemoj ga vraćati. Tamo i pripada, tamo neka ostane do ponovnog susreta. Grlim te, i molim te daj mi neki mig...da znam, samo da znam da ti je dobro.

18.08.2013. u 23:27 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi