Naš život bez tebe

nedjelja, 18.08.2013.

Život nakon života

Reci mi sine kako ćemo sada, ti si uvijek imao rješenje za sve. Ti si uvijek znao kako...i ja sam do sada uglavnom znala. Ja i ti smo sve probleme rješavali. Ti na svoj način, ja na svoj...a danas su me ponovo slomili. Lome mamu zli ljudi, pričaju o tebi sve, samo ne istinu. Tko se usudi pričati o tebi kad te ni poznavao nije...samo je majka poznala tvoju dušu. Kako si bio nježan i ranjiv, kako si to ponekad vješto skrivao, ali...nisi se ti sramio ni zaplakati. Skupa smo znali plakati, a oni se usuđuju govoriti...govoriti govorom mržnje, jer onaj tko te poznavao taj te i volio. Pisati ću sine, pisati ću i pretakati svoju bol u slova. Svako slovo ovdje napisano teži tonu boli. Ne može to svatko razumjeti, i bolje da ne može, i ne želim da me ikada itko razumije. Ne daj Bože da itko ikada osjeti ovoliku količinu boli...I da, kažu vrijeme liječi...laž, čista laž. Ne može ovu bol izliječiti vrijeme, to su obične floskule...tek kada majka stigne k tebi i ponovo te stisne u zagrljaj, tek tada će biti ponovo naše vrijeme...tada će nestati boli, tada će nastupiti ponovo ono o čemu smo uvijek sanjali...volim te, toliko snažno te volim da moraš osjetiti. Ovoliko ljubavi ne može ostati ovdje...moraš osjetiti.

18.08.2013. u 15:13 • 1 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi