Marketing
Život nakon života
Reci mi sine kako ćemo sada, ti si uvijek imao rješenje za sve. Ti si uvijek znao kako...i ja sam do sada uglavnom znala. Ja i ti smo sve probleme rješavali. Ti na svoj način, ja na svoj...a danas su me ponovo slomili. Lome mamu zli ljudi, pričaju o tebi sve, samo ne istinu. Tko se usudi pričati o tebi kad te ni poznavao nije...samo je majka poznala tvoju dušu. Kako si bio nježan i ranjiv, kako si to ponekad vješto skrivao, ali...nisi se ti sramio ni zaplakati. Skupa smo znali plakati, a oni se usuđuju govoriti...govoriti govorom mržnje, jer onaj tko te poznavao taj te i volio. Pisati ću sine, pisati ću i pretakati svoju bol u slova. Svako slovo ovdje napisano teži tonu boli. Ne može to svatko razumjeti, i bolje da ne može, i ne želim da me ikada itko razumije. Ne daj Bože da itko ikada osjeti ovoliku količinu boli...I da, kažu vrijeme liječi...laž, čista laž. Ne može ovu bol izliječiti vrijeme, to su obične floskule...tek kada majka stigne k tebi i ponovo te stisne u zagrljaj, tek tada će biti ponovo naše vrijeme...tada će nestati boli, tada će nastupiti ponovo ono o čemu smo uvijek sanjali...volim te, toliko snažno te volim da moraš osjetiti. Ovoliko ljubavi ne može ostati ovdje...moraš osjetiti.
Post je objavljen 18.08.2013. u 15:13 sati.