Naš život bez tebe

petak, 16.08.2013.

Prolazi četrnaesti dan, bol je danas nesnosna. Ja sam tupa od boli. Srce je okamenilo, tražim te oko kuće, gledam u polje i zamišljam kako trčiš nasmijan meni u zagrljaj. Pišem jer ne znam što drugo da radim, ova bol me paralizira...razum govori jedno, osjećaji govore drugo.
Ne znam zašto, danas je najgori dan od svih, potpuno sam se slomila. Tako bih rado da sanjam, da sanjam neki ružni san iz kojeg se sretna budim...ali ne ide to. Ja sam se tek danas probudila i shvatila najgorču javu. Nema te...
Što još da kažem, kad se bol ne može iskazati. Ona para srce, dušu, razara um i tijelo. Pokušavam disati, pokušavam ne misliti...ne mogu to kontrolirati. Vrtim se u začaranom krugu, ni molitva sa mojih usana ne teče sabrano. To se ne može shvatiti niti prihvatiti, 24 godine, 4 mjeseca i 23 dana bio si u našem životu. Nikada se nismo razdvajali, i sada te nema. Netko s kim si boravio 24 sata može jako faliti, ako su to 24 godine onda je to pola nečijeg života i najednom muk. Kad bi samo znao kako bih se rado mijenjala sa tobom, ovog trenutka, ove sekunde, bez razmišljanja. Pred tobom je trebao biti život...ja ga ionako više nemam.

16.08.2013. u 12:09 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



  kolovoz, 2013 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Kolovoz 2016 (1)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (3)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (2)
Travanj 2015 (2)
Ožujak 2015 (3)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (3)
Listopad 2014 (2)
Kolovoz 2014 (4)
Srpanj 2014 (5)
Lipanj 2014 (5)
Svibanj 2014 (10)
Travanj 2014 (12)
Ožujak 2014 (16)
Veljača 2014 (11)
Siječanj 2014 (19)
Prosinac 2013 (27)
Studeni 2013 (30)
Listopad 2013 (31)
Rujan 2013 (33)
Kolovoz 2013 (24)

Opis bloga

02.08.2013. tragično sam izgubila sina u prometnoj nesreći. Zvao se Boris i imao je 24 godine. Bol za njim je toliko snažna da je pokušavam pretočiti u slova. Nema tu olakšanja, samo suze lakše klize niz lice. U nekakvoj ludoj nadi da me čuje, da zna...u očekivanju da se javi.

Linkovi